Recenzija knjige “Glasovi u šumi” Vinka Vrbanića

vinkovci.com.hr
 

Vinkovci

 
Portal Vinkovci Vinkovci
Osvježeno
08:30
Lis
2018
22

Vinkovci › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › Recenzija knjige “Glasovi u šumi” Vinka Vrbanića

Vinkovci Obrazovanje-811x184
Vinkovci Alba-marketing-web-dizajn-811x184  rotator  rotator
Vinkovci Stipendija-811x184
naj-naj.hr
 
 
Najnoviji videi
 
Vinkovci Ekološko sredstvo za impregnaciju, hidrofobiranje, domašćivanje i čišćenje kože - obuća Ekološko sredstvo…
Ekološko sredstvo…
Vinkovci Ekološko sredstvo za impregnaciju, hidrofobiranje, domašćivanje i čišćenje kože - obuća Ekološko sredstvo…
Ekološko sredstvo…
Vinkovci Ekološko sredstvo za impregnaciju, hidrofobiranje, domašćivanje i čišćenje kože - remen Ekološko sredstvo…
Ekološko sredstvo…
Vinkovci Ekološko sredstvo za impregnaciju, hidrofobiranje, domašćivanje i čišćenje kože - Kožne jakne Ekološko sredstvo…
Ekološko sredstvo…
Recepti
Ovako sočne palačinke još niste probali - Vinkovci, vinkovci.com.hr Ovako sočne palačinke…
Ako su vam dosadile obične…
Što sve trebate znati o cvijetu soli? - Vinkovci, vinkovci.com.hr Što sve trebate znati…
RECEPT MATE JANKOVIĆA
Sva lica kuhanog vina: Crveno, slatko s medom - Vinkovci, vinkovci.com.hr Sva lica kuhanog vina:…
Priprema: Stavite vino,…
Bruskete s jagodama, kozjim sirom i balsamicom - Vinkovci, vinkovci.com.hr Bruskete s jagodama,…
Kozji sir i jagode. Da!…
Igre, igrice
Sviraj mi sviraj… - Vinkovci, vinkovci.com.hr Sviraj mi sviraj…
Pretvorite se u pravog…
Scooby-Doo - Strašni dvorac - Vinkovci, vinkovci.com.hr Scooby-Doo - Strašni…
Scooby Doo i ekipa
Super Mario Castle - Vinkovci, vinkovci.com.hr Super Mario Castle
Super Mario avantura
Bubblez - Vinkovci, vinkovci.com.hr Bubblez
Za one koji vole šarene…
Povezani članci
Zadnje vijesti
KONTAKTIRAJTE NAS

Uredništvo

E-mail:
urednistvo@vinkovci.com.hr

 

 
REKLAME

 
INFO

 
20
 
03.2014

Recenzija knjige “Glasovi u šumi” Vinka Vrbanića

ŠOKCI ILI TUSKARORE
Recenzija knjige “Glasovi u šumi” Vinka Vrbanića
 

Naslov: Glasovi u šumi
Autor: Vinko Vrbanić
Godina izdanja: 2012.
Nakladnik: Modimac, Canada
Uvez: meki
Broj stranica: 209
Jezik: hrvatski
ISBN 978098694115
Poveznica Glasovi u šumi cijena 60KN

Vrbanić je u početku želio preispitati zašto je pukla Jugoslavija, a onda se upleo u proces pročišćavanja samoga sebe. Ništa novo, pisanje nerijetko služi kao terapija reći će netko.

Nerado čitam knjige utemeljene na sjećanjima. Ta vrsta ispovijesti obično podlegne osobnim emocijama i--ili predrasudama. Pričao mi susjed o događaju iz djetinjstva koji je iz njegove vizure sagledavanja bio zanimljiv i smiješan, dok je meni izgledao banalan i dosadan. Vrbanićeva pripovijest me, pak, nije razočarala kao što na primjer nisam ostao ravnodušan prema Kišovoj ispovijesti Bašta, pepeo ako ništa a ono zbog neosporno originalne karakterizacije. Na što bi Glasovi spali recimo bez lika Đurinog ujaka ili Bašta, pepeo bez Andijevog oca?

Vrbanić je svoj na svome čim progovari o hrastovima orijašima i naizgled polu--divljim Šokcima, koji se plaše kročiti dalje od šumskih rubova jer smatraju, kao recimo Tuskarore u romanu Black Robe (Crna mantija) Briana Moore--a, da će ih civilizacija, ta mitska aždaja, jednog po jednog sistematski progutati. Njihov strah je naravno opravdan ako se pomisli na narod Lenni--Lenape od kojih je samo ime ostalo u Cooper--ovom romanu Posljednji Mohikanac. Ponovo, na što bi Glasovi spali bez Prašnika i duplji u trulim stablima ili Posljednji Mohikanac bez Horicana i pećina u rastočenom gnajsu isto tako maskiranih šašom?

Teza -- projicirani bijes i uopćavana mržnja
Ako je u Shakespearovom Hamletu Claudiusova strast prema umućkavanju otrova rastočila Elsinore, onda je prema Vrbaniću projicirani bijes ljudi polako ali sigurno razjeo Jugoslaviju isto tako iznutra. Ova teza prilično marginalizira teorije da je Jugoslavija rasturena izvana po želji imperijalnih sila i--ili moćnih loža da se ustoliči tzv. novi svjetski poredak.

Kratak sadržaj priče je kako slijedi:
Suluda učiteljica (Srbin) napada Đuru (Hrvat), bistro ali nestašno dijete. Dječak smisli osvetu i okrene utjecajne babe Mandu i Anđu (Hrvati) protiv nje. Na poziv milicajca Jove (Srbin), tajna policija ulazi u selo i traži Đuru. Dok se dječak skriva u šumi, policajci posjećuju njegovog ujaka (Hrvat), koji im nudi mito i traži da Đuru stave pod njegovu kontrolu. Ujak iznenadi dijete na spavanju i odvodi ga svojoj kući na preodgoj. Đuro od tada radi najteže poslove u kući i priprema osvetu. Čim se ukazala prilika, zajedno s nabližim prijateljima Vincom i Kreškom posiječe ujakovu omiljelu trešnju, ukrade pušku i odlazi u krivolov. Milicija ga uhvati u krađi konja i šalje u popravni dom. Po povratku, Đuro nalazi posao i djevojku Daru (Srbin) s kojom se na kraju i oženi. Započeo je rat i vojska (Srbi) sravni selo sa zemljom. Đuro zajedno s Vincom i Kreškom uništava neprijateljsku bateriju haubica pa ga seljani slave kao junaka. Iz čudnih razloga, Đuro se povlači u osamu i luta šumom u potrazi za nečim samo njemu važnim i poznatim dok se ne susretne sa svojom sudbinom.
Čitatelj ne mora prijeći kilometre da se uvjeri da nacionalne podjele na prostoru bivše Jugoslavije nisu puka izmišljotina. Dovoljno je da se uloguje na Internet i ukuca ključne riječi ustaše, četnici, balije pa će tražilica naći barem stotinu videa i komentara, u kojima se samo--deklarirani predstavnici triju povijesnih nacija žestoko prepiru oko toga tko-je-što-uradio-kome u Drugom svjetskom ratu i u ratovima 1991-95.

G. B. Shaw je jednom rekao da nema ništa opasnije od svijesti bigota. Isto se odnosi na šoviniste, rasiste, homofobe, itd. Oni jednostavno ne mogu ili neće prihvatiti nikakve dokaze koji ne podržavaju njihova uvjerenja ili opravdavaju njihove postupke. Fanatična žena u jednom filmu kidnapira djecu da izvuče na površinu najmračniji materijal duboko zapreten u svijesti odraslih pa urade najgore stvari o kojima su prije mislili da ih nikada ne bi uradili. U pripovijetci Stephena Kinga Apt Pupil (Podesan učenik), dječak se kroz druženje s bivšim upraviteljem koncentracionog logora i sam preobrazi u zločinca. Glavni protagonist Đuro (Hrvat) hladnokrvno ubija neprijateljskog oficira (Srbin) i to opravdava riječima a-što-su-sve-oni-uradili-nama. Učiteljica (Srbin), heroj iz Drugog svjetskog rata, prosipa žuč na Đuru (Hrvat) i vjerovatno iz istih razloga u napadu bjesnila kaže da se nje pita, sav ustaški okot bi završio u Savi. Kada su razočarani policajci u epizodi Atentat čuli da su samo djeca (Hrvati) izazvali kaos, policijski komandir (Srbin) brzo opravdava kaznene mjere protiv njih riječima da je taj okot ustaški okot i stoga zaslužuje kaznu.

Riječi ove vrste pod normalnim okolnostima izgledaju pretjerane i--ili ankrone, ako ne i smješne, sve dok se ne stave u kontekst vremena neposredno nakon rata, sa svježim sjećanjima na stradanja koja podjednako proganjaju i Srbe i Hrvate (Jasenovac, Križni put, Drinske mučenice, itd.). Ispada da komandir zaista misli to što govori, a ne recimo da se samo šali. Drugi primjer uopćene mržnje je izjava babe Mande u poglavlju Oproštaj od škole kao odgovor na riječi babe Anđe da je čula da ni njeni (Srbi) više ne mare za učiteljicu (Srbin). Baba Manda kaže da njezini (Srbi) možda i ne mare za nju (Srbin), oni (Hrvati) su svi odreda za njih Ustaše, bili stari sto ili samo sedam godina, bilo muško ili žensko.

Obično se ova ekstremna vrsta nepovjerenja zatomljava i ostaje maskirana ili čak uspavana dugo vremena, ali ako se politička klima izokrene i recimo manipulativna i--ili luda osoba se dokopa vlasti, ovo uvjerenje može izbiti na površinu. Ako se u tom stanju Manda kojim slučajem dokopa puške, ispucati će ona prvom prilikom šaržere po onima za koje čvrsto vjeruje da predstavljaju opasnost za nju i njen narod.

Tema -- poistovjećivanje s grupom anulira osobnu slobodu
Odrasli projiciraju svoje nezadovoljstvo na nezaštićenog junaka Đuru, ali je dječak previše bistar i kreativan da se stavi pod njihovu kontrolu, baš isto kao Huck Finn i Tom Sawyer, djeca u poznatim romanima Marka Twain--a, koje je Vrbanić, siguran sam, pročitao. Sličnost između glavnih i sporednih likova nisu sasvim slučajne, kao što su Huck, Tom i Jim upoređeni s Đurom, Vincom i Kreškom i Duke i King s Jovom i komandirom. Najistaknutiji sporedni likovi u knjigama su žene, kao udovica Douglas i gospođica Watson u Huckleberry Finn--u i babe Manda i Anđa u Glasovima. Majka Priroda također igra važnu ulogu, kao rijeka Mississippi kod Twain--a i šuma Prašnik kod Vrbanića. Đuri je osobna sloboda glavna misao vodilja, razlog za sreću, dok su etničko i--ili nacionalno poistovjećivanje za njega mora odraslih. Stoga nema razloga da bilo koga mrzi, ali ima hrabrosti podvući crtu kada situacija prevrši mjeru. On uzvrati u samoodbrani mahnito, da ponekad prizove lik kapetana Ahaba iz popularnog Melvielle--ovog romana Moby Dick.
"Đuuuro, Vinca, Kreško! Skidajte gaće, pokazat ću ja vama bunu!"
Đuro je počeo nešto petljati i pretraživati po klupi. Učiteljica je ponovo zagalamila:
"Kopile, šta čeeekaš? Ti si prvi!"

Taman da se zaputi prema Đuri, kada nešto prozuja zrakom i lupi je pravo u čelo.
"A, a, ah!" zakreštala je kao vrana i krvave glave zveknula koliko je duga i široka o pod učione.
Đuro se vraća u selo iz popravnog doma i tada počinje njegova preobrazba u odraslu osobu s već razvijenim osjećajem pripadnosti, prvo selu a onda naciji. U epizodi Ženidba vrijeđa djevojku iz predubjeđenja, što kao dijete nikada ne bi uradio.
"Ti nisi iz Bodegraja?" upitala je Dara.
"Ne, ja sam iz Varoša. A odakle ste vi?"
"Mi živimo u Bodegrajima."
"A, da, vi ste Vlainje?"
"Ne, mi smo s Kozare."
"Pa to j' još gore," rekao je Đuro.
"A po čemu ste vi u Varošu bolji od nas?" otpovrnula je Dara.
Ali situacija ne staje na predubjeđenju tko-je-bolji-od-koga već eskalira. Tako u epizodi Prašnik Đuro hladnokrvo i iz mržnje ubija neprijateljskog oficira. Svoj postupak opravdava riječima a-što-su-sve-oni-uradili-nama.
"Fino, da ne mož' bit' finije, ..." javio se Đuro.
"Kak' fino, Đura? Ev' mu slike sa ženom i djecom. Dva sinčića, ..."
"Prestan', Vinca!"
"Što ti je, Đura?"
"Što mi je? Što mi je, što pitaš kad i sam znaš. Nisu l' mi sina gadovi mučke ub'li? Kol'ko j' naši' poklano i pobijeno, a? I još pitaš što mi je."

Vinca se s time ne slaže i zapravo želi reći da je Đuro kao zadnji kriminalac hladnokrvno ubio oca dvoje djece koji nema nikakve veze s njegovim gubitkom. Ovaj događaj najavljuje završetak priče; Uroboros je zagrizao vlastiti rep, kraj se spojio s početkom. Nešto se strašno dogodilo s Đurom da je postao okrutan kao zla učiteljica iz djetinjstva.

Naracija s predubjeđenjem
Nepouzdan pripovjedač obično prešućuje nešto od bitne važnosti za ispovijest i--ili neki ključni navodi proturiječe jedni drugima. Ali, nepouzdan narator nužno ne čini književno djelo manje vrijednim. Sjetimo se rječitog manipulatora Humberta u ispovijesti Lolita Vladimira Nabokova.  Nedavno me susjed gnjavio s pričom o njegovom zdravlju i nisam se mogao oteti utisku da je htio na silu isprovocirati moje suosjećanje s njegovim patnjama. Što se više trudio, to sam mu manje vjerovao. Isto tako, Vrbanić se pretjerano trudi da dokaže kako jugoslavenska opcija nije dobra za Hrvatsku pa prolazi kroz purgatorij, ako ništa a ono da se oslobodi nagomilanih riječi, kako svojih tako i tuđih, prije nego se sasvim usmrde, da parafraziram misao Šojat-Kuči u Ničijim sinovima. Na primjer, u predgovoru epizodi Konji, Vrbanić tvrdi da Srbi u Jugoslaviji uživaju status privilegirane nacije.
Kažu da su pravoslavna sela u to vrijeme živjela spokojnim životom jer se ljudi nisu morali tepnjariti po inostranstvu kao oni iz šokačkih sela. "Ta ovo je nji'ova država," mislili su i naravno dobivali razna državna namještenja i obnašali kojekakove državne funkcije. Tko je imao imalo "dumsta" u glavi, bi namješten kao oficir, direktor ili partijski sekretar. Ako je kome pak "falilo dumsta", posta milicajac, predsjednik mjesnog odbora ili stražar u zatvoru.
Drugdje ispoljava antipatije prema jugoslavenskim simbolima, kao na pr. u opisu skojevke u epizodi Atentat.
Drugu je prišla skojevka s riđom i nakratko, kao sjekirom odsječenom kosom i pružila mu poveću plosnatu kutiju.
Njegove simpatije prema programskim ciljevima Hrvatskog proljeća, kao na pr. veća zastupljenost Hrvata u državnim službama, su pak prozirne.
"Maaa, neeeće, ev' ti i naši se uvlače u miliciju."
"Ma je l' stvarno, a od kad'?"
"Ma je stvarno, prijo. Ta Ile se en' obuk'o i u unifomi maše s pendrekom po Novoj Gradiški. Et' vi'š, i naši dob'li državnu službu."

Svjedno je da li Vrbanić kaže istinu ili nešto fabricira -- rezultat je uvijek isti. Predubjeđenje pisca potkopava kredibilitet navoda čak i onda ako su sasvim točni.

Izmišljeni elementi -- vezivni materijal
Petnaest priča je zasnovano na sjećanjima autora i smještene su u vrijeme dok su glavni junaci još djeca. U pet slijedećih priča junaci su već odrasli ljudi i bave se naoko manje uzbudljivim pitanjima, kao posao, ljubav, ženidba, itd. Izgleda da su ove pripovijetke zasnovane na informacijama koje je autor skupio od očevidaca. Te priče ne teku glatko jedna u drugu kao prvih petnaest jer autor pojačano izmišlja da poveže prikupljeni fragmentirani material. Na primjer, nakon napada na selo, narod živi u zbjegu u šumi Prašnik u zemunicama i dupljama starih hrastova, fantastičnim staništima sličnim onima u zemlji Hobbita iz Tolkien--ovog romana Lord of the Rings, ili u TV seriji crtića Štrumfovi.
Vele da je Đuro znao da će Srbi udariti na Varoš iz Bosne. S ljudima iz sela je usred Prašnika napravio zemunice i u trulim stablima izdubio sobice. Seoske djevojke su na šumskim proplancima posadile krumpir, luk i ostalo povrće. Stoku je također uvukao što u Prašnik što u Carsku, a spremili su i vreće sa žitom i kukuruzom. Naročito se, vele, pobrinuo da ne fali soli pa je spremio zalihe ak' treba za deset godina. Po rubovima šume su postavili ručno pravljene mine raznih veličina i oblika za zaštitu od napadača.
Međutim, ovi fantastični elementi po mom mišljenju nisu dominirajući i nužno ne narušavaju uvjerljivost priče. Stoga bih knjigu okarakterizirao kao narativnu nonfikciju i u užem smislu kao biografiju (bliskog prijatelja).

Književni stil -- vjernost izvorima, vremenu i karakterizaciji
a) Jezik -- opisi su na hrvatskom, ali su većina dialoga i umetnutih izreka i govora napisani na govornom jeziku hrvatske Posavine. Ovaj dijalekt uz ostalo karakteriziraju mješavina ikavskog (sikira) i ijekavskog govora (vješala), bosanski vokabular (ekser, kapija, bašta),  redukcija samoglasnika (sinkope, apokope), kraćenje riječi (afereze), ispuštanje glasa h i upotreba suvišnih riječi (paraplerome), kao na pr. bome, vala, ta i ma. Mnogi pisci koriste dialekt od davnina, samo da se prisjetimo Aristofanovih komedija. Umetnuti govori pisani na dijalektu služe ili za uveseljavanje publike ili za stvaranje antiteze glavnom liku, kao što je na pr. Krležin Valent Žganac antiteza Doktoru u romanu Na rubu pameti.

Vrbanić je imao na umu ipak nešto drugo. Isto kao u kratkim pričama Sokolov let, on je odabrao govorni jezik da ostane vjeran likovima, prostoru i vremenu utkanim u pripovijetku, makar ga to koštalo mlađe publike i čitatelja iz drugih krajeva Hrvatske. Autor i dalje riskira i odabire riječi koje su univerzalno manje poznate za pojačanje tona ili slike (opatrnuti, žalobitan, plačevan), ali i karakterizaciju likova (zavrečati, utaći se, šušljaga). Pristup je hrabar i jedinstven u slavonskoj književnosti, ali je Vrbanić dosljedno opalio samom sebi jak šamar i samo se nadam da će mu rječnik dodan na kraju knjige koliko--toliko pomoći da prebroji zvijezde.

b) Karakterizacija -- kao na pozornici, likovi uđu u priču kada trebaju i izađu iz nje kada više nisu potrebni. Na pr. učiteljica traje u prve tri epizode, Đurin ujak ulazi tek u četvrtoj i izlazi iz priče u šestoj epizodi, itd. Autor pažljivo odabire riječi da se čitalac brže poveže s likovima. Tako babe mašu rukama dok raspravljaju, šepesaju ili se gegaju dok hodaju. Stariji ljudi pate od sipnje pa se lako zadišu i svale na stolicu da dođu do zraka, itd.
Djeca se odlično slažu s babama vjerojatno zbog toga što su roditelji ili na njivama od jutra do sutra ili isto tako rade u inozemstvu. Autor ne spominje roditelje kao da ih djeca i nemaju, osim možda Đurinu majku, jedini blijedi lik u knjizi, koju bih prema Čehovljevom principu ocijenio kao praznu pušku.
Jedan od najzanimljivijih likova je Đurin ujak i jedno je sigurno da je ujko veliki konformist. Dok UDBA (tajna policija) maltretira selo, on strpljivo čeka na kapiji jer svima želi pokazati kako štuje vlast.
Stajao je na kapiji jer je znao da će doći i do njega. Kada je džip stao i petorka izašla, ponizno ih je pozdravio i pozvao u kuću na mezetluk i rakiju, što su nezvani gosti objeručke prihvatili.
Šuma Prašnik oživi u knjizi kroz interakciju s ljudima, isto kao slavonska šuma u Kozarčevim pripovijetkama i Adirondack u Cooper--ovom romanu Posljednji Mohikanac. Šuma u knjizi ima višestruku ulogu, na pr. za odrasle je Prašnik praiskonska šuma, nešto kao Šuma Striborova Ivane B. Mažuranić, od koje se stoljećima plaše, dok je za Đuru ona zaštitnica i hranitelj, važnija od majke. Šuma je i antiteza neveselom društvenom okruženju da unese barem malo svjetla u najcrnjim situacijama.
Igre po šumi su bile svakodnevne, uključivo penjanje na hrastove brzinom mačke, tako da su u krugu od desetak kvadratnih kilometara znali svaku duplju u drvetu. Djeca iz sela su samo od njih kupovala brljke ili djetliće, a još su uz to pajdaši imali monopol na sve vrste mladih vrana, golubova, vrabaca i ostalih pernatih stvorenja.

c) Atmosfera -- se mijenja iz epizode u epizodu. Može biti surova, kao u pripovijetci Sud, ali i komična, kao u pripovijetci Mile, guske i grožđe. Autor često koristi retorička pitanja (Đurini govori) i ponavljanje za podizanje napetosti ili naglašavanje neke činjenice. U epizodi Vještica, Đuro brine da mu Vinca i Kreško ne srozaju poslovni ugled pa ponavlja da to iskaže.
"Ak' Milku prevarimo u ovom poslu, ni'ko nam više neć' vjerovat'. Srozat' će nam se ugled na nulu i od posala nikad' više ništa. Nikad' više ništa, čuješ li ti, ak' nis' gluv? A ni para!"
Neki dijelovi teksta nagoviještaju da će se dogoditi nešto uzbudljivo ili strašno. Na primjer u pripovijetci Prašnik, pojačani vjetar nakon zalaska sunca je najava kataklizme koja će se ubrzo dogoditi jer Đuro priprema napad na neprijateljske haubice.
Zaobišli su trsku, dohvatili se šikare uz sam rub šume i konačno sjeli da predahnu. Sunce je zalazilo i vjetar je duvao sve jače.
Veći broj anegdota doprinosi živosti i humoru pripovijedanja. Na primjer, Đuro učestvuje u prijevari smišljenoj da milicija izvuče neku korist iz toga. Ipak, dječak je dovoljno snalažljiv da i sam nešto dobije za uzvrat pa makar bili samo bonboni.
Jovo je završio taj i takav govor i Đuro je obećao da ć' bit' dobar i slušat' što mu se kaže. Ali je ipak za svaki slučaj zgrabio s obje šake bombone i ugurao ih u džepove da se nađu za poslije.
Groteskna scena u kojoj tri odrasla čovjeka zaneseno gledaju u mjehuriće na vodi je jedinstvena i pamtljiva.
Nekako su uspravili auto i ugurali ga u baru, da bi zatim neko vrijeme zaneseno gledali u mjehuriće zraka koji su pucali na površini vode kao da bara vrije, dok džip najzad ne potonu.

d) Okružje -- je jasno omeđeno posavsko selo, ali se stavlja u kontekst vremena od preko trideset godina, ugrubo 1962-92. Prvih šest epizoda se sigurno događa prije 1962. U sedmoj epizodi Atentat se spominje kraj rata u Alžiru, koji se dogodio 1962. Predgovor u osmoj epizodi spominje da je šef UDBE, imenovan kao drug Stari umjesto drug Leka, nestao s političke scene. Također se spominje otvaranje granica i odlazak naroda u inostranstvo na privremeni rad. Stoga se ova priča sa sigunošću može smjestiti između 1966. i 1968. Narednih sedam priča se događa u istom periodu ako se uzme u obzir da je Đuro proveo tri godine u popravnom domu nakon epizode Konji do epizode Povratak, u kojoj se spominju masovne demonstracije studenata ("dijaci nešto galame u Zagrebu") u jesen 1971. Da skratim priču o računu --  u Vrbanićevom kalendaru se ipak provlači greška od točno jedne godine, što recimo u Gruntovnici ne bi prošlo, ali se u književnosti i teže greške praštaju.

Pogovori -- uvjerljivost izvora, ali prazne puške
Mislim da pogovor u Radionici također ne pridonosi knjizi, kao što je uostalom slučaj i s pogovorima u epizodama Ubila ga trešnja, Vještica, Sud i Konji. Koga na pr. može zanimati što se dogodilo s ujnom nakon što je ujak naprasno umro?
Malo kasnije se preselila kod brata Mate, koji je tako preuzeo pokojnikovo gospodarstvo. Na ostavinskoj raspravi joj je pripalo čitavo imanje, koje je uskoro prepisala na brata za doživotno uzdržavanje.
Ovi pogovori, premda književno nepotrebni, izgledaju kao ostaci prikupljene građe od očevidaca. Ali, taj uvjetno rečeno literarni krš, stara krama, podupire uvjerljivost izvora, isto kao na pr. tragovi aramejskog u Evanđelju Sv. Marka.

Knjiga -- za one koje vlastita povijest zanima
Opravdano, knjiga nije za one koji vlastitu povijest doživljavaju kao moru pa o njoj ne žele misliti. Kreško na kraju u Glasovima, isto kao Rosie u romanu Rose Madder Stephena Kinga i Faruk u filmu Gori Vatra Pjera Žalice, kaže prošlosti da se goni kako bi s koliko--toliko elana zakoračio u nepoznato i nastavio živjeti.

Rekapitulacija
Autorova sjećanja i prikupljena građa od očevidaca čine knjigu s točno omeđenom topografijom i prilično jasnim kalendarom. Teza knjige je da uopćavana mržnja razjede zajednicu iznutra, dok je glavna tema osobna sloboda kao preduvjet za sreću. Narativu treba primiti s rezervom jer može potpasti pod utjecaj piščevih predubjeđenja. Izmišljeni elementi služe kao vezivni materijal, ali nisu dominirajući i stoga se knjiga može svrstati u žanr narativna nonfikcija i u užem smislu biografija. Autorov književni stil obilježavaju jezik, koji odgovara likovima, mjestu i vremenu radnje, i izbor riječi i fraza, koji pojačava atmosferu i drži čitatelja u napetosti. Knjiga je pisana za one koje vlastita povijest zanima. Originalna karakterizacija i zanimljivo okružje su, po mom, dva dobra razloga da se knjiga i pročita.

O autoru recenzije
Mato Vrbanić je po zanimanju inženjer. Studirao je elektrotehniku u Zagrebu 1972-76, gdje je živio i radio do 1991. Od tada živi i radi u Kanadi. Vinko Vrbanić mu je brat, stoga ovu ocjenu valja primiti s rezervom jer je možda neobjektivna.
#

Autor: Vinkovi.Com.Hrwww.vinkovci.com.hr
  • Vinkovci
Vijest se nalazi u:

 
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
Vinkovci
 
Sveta tri kraljaNova godinaZaštita prava autora i korisnikaPredstavljanje knjige Marijana AlmašaFil Tilen po prvi puta u VinkovcimaSveti StjepanBožić
 
vinkovci.com.hr preporuča
Studio keramike Prag - tečaj keramike
 
Online izdanje - i do 80% popusta
Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) Zadarski List Današnje izdanje (i do 80% popusta)
 
Horoskop - vinkovci.com.hr
 
 
Kupujete li preko interneta?
  •   Da
  •   Ne
 
 
FACEBOK
 
Tweets by vinkovci (@vinkovci)

 

Vinkovci › Vijesti › Gradske vijesti › Kultura › Recenzija knjige “Glasovi u šumi” Vinka Vrbanića