S Petrom Čobankovićem, ministrom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva razgovarali smo o »vrućim temama« iz nadležnosti tog iznimno važnog resora. Ravnomjernom regionalnom razvoju naše zemlje i vodnom gospodarstvu Vlada je posvetila veliku pozornost, ne štedeći ni sredstva, a ta su pitanja među ključnim i u politici Europske unije.
• Koji su izazovi pred regionalnim razvojem Hrvatske?
- Mislim da je konačno došlo vrijeme da se Hrvatska znatnije pozabavi regionalnim razvojem. To je ova vlada prepoznala i sukladno tome se išlo na formiranje ministarstva regionalnog razvoja, k tome su pridodane i šume i vodno gospodarstvo, što bi trebalo u stvari dobiti jednu sinergiju ukupnog regionalnog razvoja. Ne treba biti pretjerani optimist da se shvati da će se pitanje našeg regionalnog razvoja brzo razriješiti. Hrvatska je sad u prosjeku na 50 posto BDP-a Europske unije prema kupovnoj moći. Za dvadesetak godina vjerojatno bi tu razliku u razvoju sami prevladali, ali bi to onda predugo trajalo. Integracijom u EU, preuzimanjem zakonskih okvira, to će trajati puno kraće, ali zato moramo stvoriti pretpostavke da kroz Ministarstvo regionalnog razvoja budemo u stanju iskoristiti kako pretpristupnu pomoć, tako i strukturne kohezijske fondove EU-a. Ovo je prva godina da su za strukturne i kohezijske fondove, koji će biti na raspolaganju za regionalni razvoj, u Europskoj komisiji osigurana veća sredstva nego za poljoprivredu. To je vrlo važan posao koji treba odraditi, za koji se trebamo dobro pripremiti da u konačnici možemo i apsorbirati i iskoristiti ta sredstava koja će nam stajati na raspolaganju. Radi se o milijardi eura. Zbog toga je važno da u ovom razdoblju izradimo Strategiju regionalnog razvoja, na kojoj se radilo i prijašnjih godina. Mi smo po nacionalnom programu usklađivanja zakonodavstva za strategiju predvidjeli treći kvartal ove godine gdje ćemo, uz prikaz postojećeg stanja, naznačiti mjere i aktivnosti koje će se voditi u pravcu ravnomjernog razvoja Hrvatske, izvršiti određene, rekao bih, izračune kako gospodarske snage, tako i demografske slike određenih prostora i na osnovu toga stvarati novi zakonodavni okvir koji će morati uslijediti kroz proces usklađivanja zakonodavstva.
• Što donosi okvir za razvoj širih regija, kad je riječ o Sjeverozapadnoj, Panonskoj i Jadranskoj regiji?
- Radi se o statističkim regijama, kako ih Europa prepoznaje i gdje usmjerava svoje izračune i sprovodi svoje mjere. One neće imati ni upravni niti samoupravni karakter, nego će se u njima stvarati slični uvjeti za razvoj gospodarstva. Središnja Hrvatska je sad na 64 posto razvoja EU-a, Jadranska na 47 posto, a Panonska regija na 34,5 posto. Manje razvijene regije imaju mogućnost raspolaganja s između 50 i 70 posto ukupnih potpora, a razvijena Središnja Hrvatska za 10 posto manje. Dakle, sukladno razvoju pojedine regije raspoređene su potpore, ali to su gornji limiti. To ne znači da će potpore uvijek biti tako raspoređene, jer se radi o velikim iznosima koji su mnogo viši od mogućnosti našeg gospodarstva, odnosno onoga što se moglo koristiti.
• U kakvom su stanju naše regije?
- Prisutno je raslojavanje hrvatskih županija na one razvijene i nerazvijene. U Zagrebu je najveća koncentracija svega, od većine stanovništva Hrvatske, 38,5 posto visokoobrazovanih, 20 posto zaposlenih, 50 posto privatnih tvrtki, 70 posto dobiti tvrtki… No, za pravu sliku stanja, odnosno učinkovitosti dosadašnjih mjera, ekonomskih učinaka na terenu, čekamo rezultate dviju studija na kojima rade znanstvenici s fakulteta i instituta u Zagrebu, Osijeku i Splitu. Ja sam čovjek od brojki i dosta očekujem od tih analiza, jer mi nemamo iskustva u vođenju regionalne politike. Ne može se više nešto raditi na temelju osjećaja ili zato što je to ministar negdje vidio. Studije neće biti kraj nego početak naše suradnje s hrvatskim znanstvenim i stručnim institucijama koje su najveći autoriteti, a često nisu bile korištene na pravi način.
• Što će biti s postojećim zakonima nakon što se donese Zakon o regionalnom razvoju?
- Zakon o regionalnom razvoju neće eliminirati Zakon o obnovi, Zakon o područjima posebne državne skrbi, Zakon o brdsko-planinskom području, Zakon o gradu Vukovaru, kao ni Zakon o otocima. Oni će i dalje ostati na snazi dok se ne steknu uvjeti za njihovo ukidanje. Želim naglasiti da određena područja neće izgubiti neka stečena prava.
• Kako napreduje obnova na područjima od posebne državne skrbi?
- Za poslove obnove, nakon Domovinskog rata, utrošeno je 35 milijardi kuna. Otprilike je to dva i pol puta više nego što je uloženo u autocestu od Bosiljeva do Splita. Nedavno je počela prodaja stanova i kuća na području od posebne državne skrbi, a prihod od prodaje stanova ići će jedinicama lokalne samouprave. Nema problema s državnim stanovima, ali ima problema sa stanovima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i tu se mora, kao što je uredbom propisano, na isti način i prema istim kriterijima izvršiti prodaja. Ne može se prodati nešto što nije imovinsko-pravno riješeno. Riječ je o velikim sredstvima, jer će gotovo dvije milijarde kuna ostati jedinicama lokalne uprave od prodaje stanova. Grad Vukovar će kroz prodaju stanova ostvariti oko 200 milijuna kuna, a Beli Manastir 50 milijuna kuna.
• Za što će ta sredstva biti korištena?
- To će biti jedan financijski okvir koji će se koristiti dijelom za obnovu infrastrukture, ali i za obnovu gospodarstva na tom prostoru kroz određene poticajne mjere. Nije intencija da od toga gradovi žive, nego da se taj novac uloži u nešto što oživljava taj prostor. Primjerice infrastrukturu kao pretpostavku gospodarskog razvoja i direktno u gospodarske subjekte koji trebaju biti u funkciji infrastrukturne pretpostavke za normalan život. Treba riješiti pitanje vodoopskrbe, odvodnje, škola, ambulanti, bolnica, struje, plina i zapošljavanja, da ljudi imaju gdje raditi i svojim radom si osigurati egzistenciju da ne moraju napustiti taj prostor. Uveli smo i načelo pravičnosti i pravednosti. Tako smo ukinuli rok za nabavu darovanog građevinskog materijala, jer što ako netko nije bio u mogućnosti ostvariti to svoje stečeno pravo.
• Je li Hrvatska previše centralizirana?
- Držim da većina onih koji pričaju o decentralizaciji, koja je jako popularna tema, i ne znaju što bi trebalo decentralizirati. Pristalica sam da se što više toga prenese na jedince lokalne uprave i samouprave, koje imaju i svoje zakone. Dakle, nužna je izmjena zakona. Držim da županije sad imaju vrlo malo ovlasti i nadležnosti, odnosno financijskih sredstava, te bi na njih trebalo prenijeti ovlasti, kao i decentralizirati sredstva. Kod gradova i općina je druga situacija.
• Kako napreduje navodnjavanje Hrvatske?
- To je nacionalni projekt koji se odvija dobrom dinamikom. Nije navodnjavanje natapanje. Nije navodnjavanje da se kupi nekoliko tisuća pumpi i da se onda vrši polijevanje. Prvo se moraju stvoriti pretpostavke odakle će se voda koristiti, odakle će se moći navodnjavati, to je zahtjevan projekt, nije samo pitanje navodnjavanja. U određenim dijelovima morali smo prije toga riješiti problem viška vode. Nažalost, imamo situaciju, primjerice oko Zagreba i na istoku, a rekao bih i na jugu, gdje je problem da u zimskom razdoblju ima viška vode koja leži na njivama i zbog toga je dobar dio površina neobrađen. Uzeli smo si u zadaću da će država urediti detaljnu kanalsku mrežu. U dvije godine očišćeno je više od 10.000 kilometara kanalske mreže, što je prva pretpostavka uređenja zemljišta. Ostaje još oko 12.000 kilometara, što ćemo većim dijelom urediti u ovoj godini i 2009., a poslije toga to predajemo na upravljanje županijama koje će biti te koje će raspisivati naknadu za melioracijsku odvodnju. O kanalima prvog i drugog reda i dalje će brinuti država kroz Hrvatske vode. To je sveobuhvatan projekt. Proces navodnjavanja poljoprivrednih površina mora se voditi na stručan način da ne bi bio na štetu poljoprivrednog zemljišta, nego u funkciji veće proizvodnje hrane. Sad kad je hrana na svjetskom tržištu došla u prvi plan, a posebno bazni poljoprivredni proizvodi, opravdano je i navodnjavanje pšenice i kukuruza. Upravo navodnjavanje Svjetska banka stavlja na prvo mjesto kad se radi o povratu sredstava uloženih u poljoprivredu.
• Kakvi su trendovi u razvoju šumarstva u Hrvatskoj?
- Radi se o izuzetnim trendovima jer je domaća drvna industrija udvostručila izvoz u posljednje četiri godine. Sa 464 milijuna dolara izvoza 2003. došli smo na 932 milijuna dolara 2007. godine. Suficit u robnoj razmjeni je lani bio 96 milijuna dolara, a pokrivenost uvoza izvozom 115 posto. Ti izvanredni trendovi su nastavljeni i u prva tri ovogodišnja mjeseca, da bi do malog zastoja došlo zbog općeg pogoršanja u gospodarstvu. No, za očekivati je da ove godine premašimo milijardu dolara izvoza u drvnom sektoru. Raste i izvoz namještaja i finalnih drvnih proizvoda u odnosu na piljenu građu i trupce. Istaknuo bih da je domaća drvna industrija konsolidirana zahvaljujući Hrvatskim šumama koje su drvoprerađivačima osigurale dovoljno kvalitetne sirovine po povlaštenim uvjetima u odnosu na okruženje. Tu su i poticaji države. Država će sudjelovati u proizvodnji biomase, odnosno energenata iz drva, jer se u tom pravcu jednostavno mora ići zbog globalnog zagađenja. Tu vidim dodatnu priliku za domaću drvnu industriju, jer je nužno povećanje njene konkurentnosti na globalnom tržištu. Za onoga tko nije konkurentan u proizvodnji, najbolje je da odustane na vrijeme.
• Hoće li doći do povećanja cijene vode?
- Napravili smo okvir financiranja vodnog gospodarstava za koji držim da je dobar, pravedan i pravičan. Ne bi trebalo doći do povećanja cijene vode, jer smo za gospodarstvo maksimalno favorizirali proizvodne pogone gdje je naknada za vodu najmanja, dok je najveća za trgovačke centre. Želimo zadržati socijalnu klauzulu, odnosno cijenu vode za građanstvo, ali bi potrošnja iznad određenog limita imala svoju tržišnu cijenu. Voda nije besplatna, kao što se to često misli pa se onda i neracionalno koristi. (Vjesnik.hr)
