Turska prijeti zatvaranjem puta za Afganistan

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Preporuke

Reklame

Nakon što je francuski Senat potvrdio zakon o kažnjavanju u slučaju nijekanju genocida Turske nad Armencima, nategnuti odnosi Francuske i Turske bi, prema veoma optimističnoj vizuri Elizejske palače, trebali krenuti putem laganog, no dugog oporavka. Inače, zakon je ne samo iz turske perspektive protumačen kao predizborni potez ulagivanja brojnoj armenskoj zajednici u Francuskoj. Ministar vanjskih poslova Alain Juppé nastoji smiriti rastuće tenzije, poziva na 'hladnokrvnost', dok SAD govori o potrebi za 'očuvanjem dobrih odnosa dviju zemalja saveznica'

Zločine počinjene 1915. godine Turska definira kao 'deportaciju armenskog stanovništva', no negira ikakav genocid. Postoji čak i čitav niz međunarodnih skupina koje podržavaju državnu retoriku, od kojih najjača, Turkish Coalition of America, lobiranjem nastoji spriječiti pojavu sličnog zakona u SAD-u.

Iako je turski premijer Redžep Tajip Erdogan tekst zakona prozvao 'diskriminatorskim i rasističkim' te da 'masakrira slobodu izražavanja', zasad je barem odgodio konkretne represivne mjere Turske spram Francuske izrazivši nadu da će Francuska 'ispraviti grešku'. Upravo je ta naznaka dala tračak nada savjetnicima za vanjsku politiku francuskog predsjednika te su obavijestili javnost o pismu koje je Nicolas Sarkozy uputio turskom premijeru nekoliko dana prije samog izglasavanja u Senatu. Pismo je uglavnom ocijenjeno kao 'konfuzni čin samoopravdanja s dozom skrušenosti, lišeno svih prigovora' (Le Monde) poput onih kada je Tursku pozvao da 'revidira svoju povijest' nakon što je krajem prošle godine posjetio muzej posvećen genocidu u Erevanu u Armeniji. U pismu se nigdje eksplicitno ne spominje genocid, već ga se daje naznačiti u citatima poput 'zatvaranja rana koje su otvorene prije skoro 100 godina'. Jednako tako, nastoji se ublažiti interpretacija pa se tvrdi da 'zakon nije usmjeren protiv određenog naroda ili države'.

Kao znak ultimativnog razumijevanja, francuski predsjednik navodi i neke crne stranice francuske povijesti, uloge države u deportaciji Židova te 'neizrecive patnje i krajnju brutalnost francuske kolonizacije na području Alžira'. Pismo, koje je napokon izašlo u javnost, govori ipak više o neizvjesnoj inicijativi no o jasnoj želji za poboljšanjem dobrano narušenih odnosa. Tursku se s jedne strane podsjeća da je krucijalni partner u rješavanju krizne situaciji u Iranu i Siriji, a s druge joj se napominje 'pedagoški efekt' zakona.

Daljnji scenarij narušenih zakona obje bi strane zasad željele izbjeći. Iako je malo vjerojatno da bi Turska mogla bojkotirati francuske firme, snažno prisutne na turskom tržištu, analitičari spominju kako Turska raspolaže još jednim adutom, a to je eventualno zatvaranje zračnog prostora francuskoj vojsci, potez koji je posebno delikatan budući da francuski predsjednik ima namjeru očitovati se o povlačenju trupa iz Afganistana.