Što s nevinima u Guantanamu?

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Preporuke

Reklame

Američki logor u Guantanamu ovih je dana napunio desetljeće postojanja. Osnovan nakon napada na njujorški Svjetski trgovački centar, Guantanamo je postao simbol američkog kršenja međunarodnog i ljudskih prava jer, iako se u njemu nalaze i neki doista opasni ljudi, dobar dio bespravno zatočenih i izloženim raznim torturama s vremenom se pokazao nevinim

Priča Lakhdara Boumediene ne razlikuje se previše od mnogih drugih koji su završili u američkom logoru Guantanamo, u malom zaljevu Kube koji američka vojska već desetljećima drži pod okupacijom.

Boumediene je rođen 1966. u Alžiru, a s obitelji se 1997. doselio u Sarajevo, kao zaposlenik islamske humanitarne organizacije Crveni polumjesec. Nema sumnje da je taj čovjek, kao i većina zatvorenika Guantanama, pripadao islamskim fundamentalistima koji nisu imali previše ljubavi za Sjedinjene Američke Države, što naravno ne znači da je bio terorist. Dapače, Vrhovni sud BiH je pravomoćnom odlukom zaključio da Boumediene nije terorist, nakon što je u jesen 2001. optužen za pripremanje bombaškog napada na američku ambasadu, ali to mu baš i nije pomoglo.

Naime, bosanskohercegovačke vlasti, koje je tada predvodio ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija, popustile su pritisku SAD-a, te Boumedienea i još nekoliko ljudi izručile Amerikancima protivno svim zakonskim propisima i sudskim odlukama. Nisu pomogli ni apeli sarajevskih organizacija koje se bore za ljudska prava, kao ni osuda pojedinih medija, pa ni očajnički prosvjedi obitelji zatočenika. Rezultat svega toga jest da je Lakhdara Boumediene proveo sedam godina iza rešetaka, sve dok ga nedavno nije – po svim točkama optužnice – oslobodio jedan američki sudac.

Boumedeine je svoja iskustva opisao u potresnom tekstu za New York Times, u kojem između ostaloga opisuje neljudske uvjete kojima su zatočenici Guantanama izloženi: 'Nakon brojnih saslušanja, na kojima mi nikad nisu htjeli reći za što sam optužen, odlučio sam započeti štrajk glađu. Dvije godine sam izdržao da mi se gura sonda u nos i grlo te prisilno hrani. Bilo je to grozno mučenje, ali bio sam nevin i nisam htio odustati od svojeg prosvjeda.'

To je tek jedna sitnica iz arsenala zlostavljanja zatvorenika u Guantanamu, koje se muči i izostankom sna, simulira se njihovo utapanje (tzv. waterboarding), a među zatvorenicima su se nalazili čak i tinejdžeri. Prvi zatočenici, koje SAD naziva 'neprijateljskim borcima', na Kubu su stigli 11. siječnja 2002. godine, nakon što je Ministarstvo pravosuđa administracije Georgea W. Busha zaključilo da tamo ne vrijede američki zakoni. Isprva je službeni stav Busheve administracije bio da se u Guantanamu nalaze najgori teroristi i ubojice, no vremenom se pokazalo – zahvaljujući radoznalosti novinara i radu ljudskopravačkih aktivista – da je većina zatočenih daleko od prijetnje za nacionalnu sigurnost SAD-a.

Bilo je i takvih, a među njima je najpoznatiji Khalid Sheikh Mohammed, kojega se smatra jednim od ključnih ljudi u organiziranju napada na New York 11. rujna 2001. Khalid Sheikh Mohammed još uvijek je u logoru te čeka suđenje na američkom vojnom sudu.

No, većina od nekoliko stotina zatvorenika koji su u proteklih deset godina prošli kroz Guantanamo ili se u njemu još uvijek nalaze uopće nisu opasni teroristi, što u međuvremenu priznaje i američka vlada. Predsjednik Barack Obama je 22. siječnja 2009. potpisao predsjedničku uredbu kojom se suspendiraju vojna suđenja u Guantanamu te najavio da će u roku od godinu dana zatvoriti logor. Ništa od toga se ni tri godine kasnije nije dogodilo, a u Guantanamu se – protivno svim američkim i međunarodnim zakonima – nalazi još 171 osoba.